HGSSSPLIT

Lijepo je prisjetiti se planinarskih uspjeha članova HGSS-a, a među njima, kao najistaknutiji visokogorac, prednjači Stipe Božić čijeg se uspona na Mount Everest prisjećaju mediji ovih dana.

Najviši vrh na svijetu, 8848 metara visoki Mount Everest, Stipe je popeo prvi put prije četiri i pol desetljeća, 15. svibnja 1979., popevši se po zapadnom grebenu, što nije uspjelo nikome prije ni poslije njega. Teško dostupan vrh svijeta popeo je i drugi put, opet u svibnju, ali deset godina poslije, 1989. godine.

Slobodna Dalmacija donosi zanimljiv članak o tome u kojem se Božić prisjeća tih himalajskih dana. Stipe se u njemu prisjeća kako je mama Neda dobila privilegiju biti primjena u liječnice opće prakse ‘preko reda’ zbog slavnog sina.

Same pripreme za himalajski uspon tadašnje jugoslavenske ekspedicije su bile detaljne i dugotrajne. Čak 18 tona opreme, odnosno više od 10 kilometara alpinističke užadi, 350 metara visećih i aluminijskih ljestava, 40 šatora, 80 vreća za spavanje, 30 pari posebno izrađenih penjačkih cipela gojzerica, 500 vijaka i klinova za stijene i led, više stotina litara kerozina i plina za kuhanje i skoro četiri tone hrane. Put do vrha trajao je 45 dugih dana, a avaturu je Stipe snimao kamerom i fotoaparatom, te iz ledenih uvjeta slao Slobodnoj Dalmaciji ekskluzivne materijale.

“Kad nikog od nas jednom ne bude, jedino što iza nas može ostati su priče o nama”, često u svojim predavanjima kaže Božić koji je dar pripovijedanja proživljenih priča pretočio u pet izdanih knjiga, a najviše u šestoj, nedavno objavljenoj knjizi “Penjačevi zapisi – Put do najviših vrhova svijeta”